Reci mi...
Kad bi prestala čekati da prođe faza u kojoj se sad nalaziš?
Kad bi uzela vrijeme za sebe bez krivnje?
Kad bi se osjećala da je ono što radiš dovoljno?
Kad ne bi imala bolne točke iz svoje trudnoće, poroda ili babinja?
To je dugo bila i moja stvarnost.
Znala bih reći "OK sam", a zapravo sam mislila da je izdržljivo.
Kad bih to osvijestila, osjećala bih se loše - zašto "preživljavam" umjesto da uživam u svojoj djeci i vremenu koje imamo?
Trebalo mi je dugo da shvatim.
Ako si iscrpljena i disregulirana, ako živiš u svojoj glavi, odsiječena od sebe i svojih potreba.
Ne možeš dati najbolje od sebe ako je tvoje najbolje zagušeno ispod slojeva moranja i stavljanja svih drugih ispred sebe, davanja dok ništa ne ostane.
Znam se pitaš postoji li bolje,
da vjeruješ u drugačije, ali ne znaš kako da do toga dođeš.
Kroz cikluse grupnih radionica i individualnih sesija držim ti prostor